Preskoči na glavni sadržaj

OTVORENO - OD ROĐENJA DO UMJETNOSTI .... I KAKO JE TO ZAISTA BILO

 "Velika ljubav prema pisanju,

donosi na svijet velika otkrivenja,

sebe samog, a potom i pomoći drugima.

Moj savjet tebi je:

VODI SE PREMA STRASTI.

TAKO POKREĆEŠ KOTAČ SREĆE.

NE ZABORAVI:

STRAST, STVARANJE I PATNJA

SU KOTAČ KOJI SE NEPRESTALNO OKREĆE." 


*

2021


Sjećam se mog prvog životnog događaja....

Rešetkice krevetića, mrak, plač i veliku crnu škorpiju na jastuku,

u sobi

i mene,...malenog djeteta.



Već sa 4 godine,

provodila sam većinu vremena

sa TV-emisijama.

Gledala sam dokumentarce i razne informativne emisije.

Sa 6 godina već sam u potpunosti govorila strani jezik,

kroz gledanje i slušanje stranih informativnih emisija.

U školi sam bila omiljeni učenik najstrožih profesora

koji su bili omraženi od društva radi svoje rigidnosti.

Osnovnu sam školu provela

u danonoćnom učenju i obrazovala se kroz gledanje informativnog sadržaja.

Bila sam vodeći glas zbora,

jedan od 4 najviša glasa bez kojih

niti jedna manifestacija za vrijeme bivše republike

nije mogla započeti.

Upravo tu sam stekla prvu zaštitu profesorice glazbe,

koja je svim snagama željela da upišem glazbenu akademiju.

Moja religijska uvjerenja

koja su tada bila zaklonjena od izobrazbe i ostatka svijeta

priječila su u tome.

Ja sam se spremala za crkveni red.

Osjećala sam snažnu povezanost s Bogom.

*

Vrijeme je otišlo naprijed.

Stigla je i srednja škola.

Upisala sam pravnu školu kao smjer mojih uvjerenja u život.

I dalje sam imala potporu svih profesora,

koji su bili oduševljeni činjenicom da su njihova predavanja

naišla na dobro razvijeno i plodno tlo.

Hrvatsko-srpski, kasnije hrvatski, strani jezici, sociologija, filozofija, ustav, pravo,

stenodaktilografija i kemija,

bili su predmeti mog područja interesa.

Pisala sam sastave koji su oduševljavali svakog profesora 

koji je radio sa grupom gdje sam bila određena.

Provodila sam mnogo vremena sama.

Postala sam ljubitelj astrologije, tarota, nadnaravnih pojava,

i životinja.

Imala sam hrčke kao kućne ljubimce

jer su to bila najmanja stvorenja koja sam mogla prokrijumčariti 

kako bi bili sastavni dio mog života.

Jako sam bila vezana za njih.

Moja najveća tadašnja želja je bila

imati minijaturnu vilu

koja bi mogla sjediti na mom ramenu i biti nevidljiva za ostale.

Tako su hrčci preuzeli tu ulogu.

Tu je krenulo i vrijeme sporta.

Upisala sam veslanje i paralelno atletiku.

4 sam godine svako jutro trčala po 5 kilometara

kao trening prije odlaska u školu,

propuštala i školske sate kako bih 

trenirala na ergometru prije odlaska u školu,

napravila drugih 3 km pješke do škole.

U školi bila po 3 ili 4 sata

jer sam imala drugu strast.,

astrologiju.

Cijela je škola donosila papiriće sa datumima rođenja,

sebe i svojih trenutnih ljubavi.

Svejedno.,

zbog sfera u koje sam ušla,

bila sam na granici nerazumijevanja okoline.

Oni su to nazvali:

ČUDNOVATO.

Sve što ne razumijemo tako nazivamo.

I vrijeme je potrebno da bismo stekli znanje,

a hrabrost je potrebna

da bismo zaronili u sebe i shvatili što nam je u životu činiti.

Nisu svi sposobni i željni susreta sa samim sobom.

*

Vratimo se na sport.

Nakon škole sam opet radila 3 km pješke do velikog stadiona

i išla na atletiku.

6 drugih kilometara mi je trebalo da se pješke vratim kući.

Uopće se niti ne sjećam da je ikada to bilo teško.

Danas se pitam otkuda mi tolika energija?

Tu je nastala moja velika ljubav prema sistemu.

Zbog silne discipline u jednom trenutku odlučila sam postati policajac.

Voljela sam red, rad i disciplinu.

Mada....

nešto je uvijek priječilo tome.

To je bio sukob između religije i sustava.

Općenito gledano.,

mnogo toga u svemu tome ima zajedničkog.

Uglavnom, 

otpali su zajedno u mojim izborima.

Tu se dogodila svijest.

Proučavanje svih religija

da bi naposljetku stigla do Univerzalnog zakona.

BOG JE UNUTAR NAS.

 

Postoji jedna Indijanska poslovica:

POZDRAVLJAM BOŽANSTVO U TEBI.


To je duboko promišljanje

sa uvidom 

da je svaki čovjek kojeg u životu sretnemo

NAŠ UČITELJ.

Prema svima treba imati poštovanja,

a prema sebi samome najviše.

*

Odmicale su godine.

Svijet se mijenjao.

Željela sam odrasti.

Ušla sam u umjetničku sferu.

Krenula sam sa prvim radovima,

oslikavanje murala.

Prvo,

sam to napravila u vlastitom stanu,

da bi naposljetku

krenula sa izradom garderobe.

To je postala moja 

PRVA I VELIKA LJUBAV.

Prošlo je godina...

Krenuo je veliki uspjeh u izradi nakita.

Iz unutarnjeg svijeta,

počela sam rukom proizvoditi ornamente u srebru.

Nisam znala odakle dolaze.

Saznavala sam o njima godinama kasnije,

putem pisanih članaka objavljenih na internetu.

Bile su to poruke povezanosti.

Prije svih otkrivenja,

započela sam rad kao novinarski dopisnik jednog dnevnog najčitanijeg lista u regiji.

On je pružao realizaciju osobnosti,

mada nije pružao izvor zarade koja je bila veoma niska.

Tu je nastao orijentir prema drugim sferama.

Započelo je spajanje znanja.

Trebalo je početi raditi nešto konkretno

da bi se stiglo do izvora prihoda.

Krenula sam na fakultet,

tri godine nakon svadbe i rođenja sina.

Tu se rodilo sve.

Ljubav je procvjetala u svemu.,

mada sve ima svoj rok trajanja.

Svaki čovjek koji ulazi u naš život nosi nam neku lekciju i poruku.

Nakon raspada sistema,

započeo je razvitak umjetnosti kroz otvaranje galerija,

gdje sam doživjela najljepši dio svog života.

To je bio period procvata,

kreativnosti i inspiracije.

Na posljetku sreće.

I kako sve priče imaju kamen spoticanja.,

u ovoj se zvao knjigovođa.

Lekcija iz znanja koju je valjalo proći.

Slijedio je drugi period života.

Život u drugoj zemlji.

Novi narod i običaji,

krajnji materijalizam i blagostanje naroda.

Zanimljiv period i vrijedne lekcije.

Povratak u zemlju,

donio je želju običnog života.

Vrijednosti su prevladale.

Duša je došla do izražaja.

Tu su postojali sasvim drugačiji problemi.

Po prvi puta susret sa onima koji pate od post trauma sindroma.

Gledanje nečijeg alkoholiziranja,

drame, pokušaja skraćivanja tuge i života.

Još jednom duša je vidjela kod drugih ono čega se treba kloniti.

Išla je dalje.

Tražila se.

Počela je pisati za sebe.

U jednom trenutku tuge kroz uvid na svu ljudsku nesreću i patnju,

na površinu je izbila 

čista ljubav.


***

Tako sam saznala i sve o vezama...

da postoje oni koji žive u mašti i pričaju priče,

da postoje kriminalci koji su na kraju ipak povrijeđeni ljudi,

da alkoholizam je vid izbjegavanja silnih emocija,

da je rat ostavio neizbrisiv trag u nečijim dušama,

da kockari ostaju kockari,

da oni koji te optužuju čine to za što tebe optužuju,

da postoje prijateljstva na bazi interesa,

da postoje ljubavi  koje nisu ljubavi nego strahovi,

da svi traže izlječenje emocija,

da materijalisti gube razum 

da život pored manipulatora ostavlja posljedice

da dijete u duši treba čuvati,

da se nikad ne treba zapustiti

i da

će na kraju

ipak

SVE PROĆI I DOĆI NA SVOJE,

a mi ćemo

postati MUDRIJI ILI NESRETNIJI,

ovisno o putu kojeg odaberemo.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

GLAZBA I KOMUNIKACIJA KAO LIJEK DUŠI

Sve je to u ljudskoj prirodi... da ono što imamo ne cijenimo dok to ne izgubimo. Zdravlje, smijeh, glazba, ples i komunikacija, ploča su života svakog sretnog čovjeka. Grad nekadašnjeg života, Pula, mistična noćna čarobnica, ugušena zbog svog šarma, postala je grad duhova. Stari dio grada, nekad prepun ljudi postao je šetalište ptica u jeci vjetra koji se sudara u napuštenim i tužnim ulicama. Povijesne prelijepe tvrđave, pune duha, postale su odlagalište smeća. One dalje čekaju. Čekaju da ih se netko sjeti i donese im život. Čekaju poduzetne duše da pokrenu pokret obnavljanja energije i predlože zahtjev za otvaranje života u gradu Puli čim bude život vraćen u dozvoljene granice. Ovo je idealno vrijeme da razmislimo o tome kakav grad želimo imati. Udruga veselja i života je ono što nedostaje predivnom gradu na vodi. Zajedno za život i veselje, mlade i stare naraštaje. Muzika i zabava. To su vidovi koji dušu liječe, nakon svih strahova koje je prošla. Osmijeh, smijeh, druženje i život su...

RAZMIŠLJAŠ O POSLU OPERATERA ZA STRANO TRŽIŠTE ?

Današnja tema je raditi kao telefonski operater u službi za  korisnike  na stranom jeziku. Vjerujem da su mnogi od vas o tome razmišljali, a neki od vas su se u tome i okušali. 4 su centra za takav posao u jednom gradu.  Svi su iste strane jezične skupine i rukovodstvo je iz istog  jezičnog podneblja. Započnimo oda onog koji zapošljava najviše radnika i koji  učestalo ima natječaje  kroz cijelu godinu. Natječaje objavljuju samostalno ili putem agencija za  zapošljavanje gdje odmah  ne navedu za koju se  tvrtku traže djelatnici.  Zašto? Upravo zato da se ne vidi centar koji zapošljava jer u tom  slučaju osobe koje traže  posao odmah bi   odustale zbog svih  članaka koji se nalaze na internetu  i usmenih "dobrih" preporuka koje ljudi  prepričavaju svojim bližnjima. Iz mjeseca u mjesec takvi su natječaji za posao stalno u opticaju.  Nikad se ne brišu. Traži se od 20 do 38  djelatnika svaki mjesec...

KONOBAR, KUHAR, SOBARICA?

  Veliki pozdrav svima. U Novoj godini odlučih pisanje novih tema. Danas ih djelim sa vama, u vašim osobnim stvarnostima. * I dok vrijeme virusa pomalo jenjava, prazne Pulske ulice ječe od praznine. Niti okolna mjesta van Pule, ne stoje ništa bolje. U okolnim kampovima, visoko zimzeleno drveće obitavaju za sada samo ptice. Nekadašnji restorani, zjape prazni, zapušteni i prašnjavi. Prosto šteta što od silnog zaprepaštenja nisam uslikala prljavu špinu, jednog otvorenog dvorišta koje je još nekoliko mjeseci ranije bilo pizzeria. Namontirana posuda za tekući sapun zarobila je moju pažnju, dok sam nesigurnim korakom pokušala ne buditi tugu koja se gubila u obližnjim krošnjama u jeci vjetra koji se bunio zubu vremena. Nevjerojatno koliko mjesta puna ljudi  uspiju zamaskirati silno siromaštvo nekih mjesta koja tuku sulude novce na tjestima sa malo suhih riba i razmazane jeftine šalše. Pitam se... I nakon što se otvore ... ta mjesta, pored silnih godina punih blagostanja, ako do sada ...