Preskoči na glavni sadržaj

POTICAJ ZA SAMOZAPOŠLJAVANJE ?

 U kasnim večernjim satima,

upravo je ovo tema o kojoj vrijedi pisati...


Našao si se u ulici bez izlaza?

Probao si sve, ali ničeg nema?

Onda je ovo tema za tebe.

Ukoliko imaš dovoljno živaca da je izdržiš do kraja...


1.

Prva točka dnevnog reda


OVRHA

već tu ispadaš iz igre.

Dalje ne trebaš čitati uopće nikakav tekst

niti prikupljati podatke.


2. 

točka dnevnog reda

Sada se trebaš naoružati strpljenjem.

Prvo,

potreban ti je novac

da platiš pisanje plana, troškovnika

i pripremiš svu dokumentaciju

koja će ti biti potrebna

da dokažeš što i gdje želiš uložiti.

Naravno,

sve s predračunima i unaprijed

dogovorenim dokumentima.

Samo za pisanje plana

izdvojit ćeš nekoliko tisuća kuća

i to ćeš platiti tvrtki koja će to za tebe napisati.

Znači,

ukoliko to nemaš, 

vrijeme je da odustaneš.

Ukoliko si se sam obrazovao za pisanje plana,

tu priča za tebe ide dalje.


3.

točka dnevnog reda

Zavod za zapošljavanje

Prvo budi sretan da upadneš u dovoljno blizak termin

za radionicu koju moraš proći

da bi uopće predao zahtjev.

Traje otprilike 4 sata.

Tu ćeš dobiti samo skicu znanja,

a ostalo je na tebi.

Sjeti se da pogrešaka u tvom planu ne smije biti.

Ako imaš novaca da se do tada financiraš

i 3 mjeseca života

koje ćeš tome posvetiti

možeš krenuti dalje.


Sve ostale točke dnevnog reda koje dalje slijede,

za tebe će biti ko iz šale.


Kreni hrabro,

dobro se hrani

jer će ti biti potrebno puno energije

na tvom putu do zadanog cilja.


*


A da...

Zaboravih ti reći.

Tvoja se prošlost uvijek gleda.

Ne zaboravi.

Morat ćeš dokazati da si ranije u životu 

uvijek sve uredno podmirivao.


Sretno! 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

GLAZBA I KOMUNIKACIJA KAO LIJEK DUŠI

Sve je to u ljudskoj prirodi... da ono što imamo ne cijenimo dok to ne izgubimo. Zdravlje, smijeh, glazba, ples i komunikacija, ploča su života svakog sretnog čovjeka. Grad nekadašnjeg života, Pula, mistična noćna čarobnica, ugušena zbog svog šarma, postala je grad duhova. Stari dio grada, nekad prepun ljudi postao je šetalište ptica u jeci vjetra koji se sudara u napuštenim i tužnim ulicama. Povijesne prelijepe tvrđave, pune duha, postale su odlagalište smeća. One dalje čekaju. Čekaju da ih se netko sjeti i donese im život. Čekaju poduzetne duše da pokrenu pokret obnavljanja energije i predlože zahtjev za otvaranje života u gradu Puli čim bude život vraćen u dozvoljene granice. Ovo je idealno vrijeme da razmislimo o tome kakav grad želimo imati. Udruga veselja i života je ono što nedostaje predivnom gradu na vodi. Zajedno za život i veselje, mlade i stare naraštaje. Muzika i zabava. To su vidovi koji dušu liječe, nakon svih strahova koje je prošla. Osmijeh, smijeh, druženje i život su...

RAZMIŠLJAŠ O POSLU OPERATERA ZA STRANO TRŽIŠTE ?

Današnja tema je raditi kao telefonski operater u službi za  korisnike  na stranom jeziku. Vjerujem da su mnogi od vas o tome razmišljali, a neki od vas su se u tome i okušali. 4 su centra za takav posao u jednom gradu.  Svi su iste strane jezične skupine i rukovodstvo je iz istog  jezičnog podneblja. Započnimo oda onog koji zapošljava najviše radnika i koji  učestalo ima natječaje  kroz cijelu godinu. Natječaje objavljuju samostalno ili putem agencija za  zapošljavanje gdje odmah  ne navedu za koju se  tvrtku traže djelatnici.  Zašto? Upravo zato da se ne vidi centar koji zapošljava jer u tom  slučaju osobe koje traže  posao odmah bi   odustale zbog svih  članaka koji se nalaze na internetu  i usmenih "dobrih" preporuka koje ljudi  prepričavaju svojim bližnjima. Iz mjeseca u mjesec takvi su natječaji za posao stalno u opticaju.  Nikad se ne brišu. Traži se od 20 do 38  djelatnika svaki mjesec...

KONOBAR, KUHAR, SOBARICA?

  Veliki pozdrav svima. U Novoj godini odlučih pisanje novih tema. Danas ih djelim sa vama, u vašim osobnim stvarnostima. * I dok vrijeme virusa pomalo jenjava, prazne Pulske ulice ječe od praznine. Niti okolna mjesta van Pule, ne stoje ništa bolje. U okolnim kampovima, visoko zimzeleno drveće obitavaju za sada samo ptice. Nekadašnji restorani, zjape prazni, zapušteni i prašnjavi. Prosto šteta što od silnog zaprepaštenja nisam uslikala prljavu špinu, jednog otvorenog dvorišta koje je još nekoliko mjeseci ranije bilo pizzeria. Namontirana posuda za tekući sapun zarobila je moju pažnju, dok sam nesigurnim korakom pokušala ne buditi tugu koja se gubila u obližnjim krošnjama u jeci vjetra koji se bunio zubu vremena. Nevjerojatno koliko mjesta puna ljudi  uspiju zamaskirati silno siromaštvo nekih mjesta koja tuku sulude novce na tjestima sa malo suhih riba i razmazane jeftine šalše. Pitam se... I nakon što se otvore ... ta mjesta, pored silnih godina punih blagostanja, ako do sada ...